Specifična težina aluminija i aluminijskih legura u tablici

U proizvodnji se koriste brojne konstrukcije od metala i njihovih legura posebnih svojstava. Pravilan odabir metala ili legure ključan je dio proizvodnog procesa. Projektanti uzimaju u obzir:

• čvrstoću;
• granice tečenja;
• elastičnost;
• postojanost svojstava u širokom temperaturnom rasponu.

Jednako je važno izračunati potrebnu količinu metala. Te se vrijednosti često nazivaju specifičnom težinom aluminija, iako se u g/cm³ i kg/m³ zapravo navodi gustoća. Računa se formulom ρ = m / V, gdje je ρ gustoća, m masa metala, a V obujam.

Specifična težina aluminijskih legura u tablici

Obujamska težina aluminija

Gustoća čistog aluminija pri sobnoj temperaturi obično se uzima kao 2,70 g/cm³, odnosno oko 2700 kg/m³. U izvorima se susreću bliske vrijednosti 2,698–2,71 g/cm³, ovisno o temperaturi, čistoći i zaokruživanju.

U praktičnim se izračunima najčešće određuje masa aluminija u 1 m³. Što je gustoća legure veća, proizvod jednakog obujma ima veću masu. Manje razlike u tablici proizlaze iz legirajućih dodataka i dopuštenih odstupanja isporuke.

Najraširenije su skupine:

• legure primarnog aluminija;
• tehničkog aluminija;
• ljevačke legure;
• legure za dezoksidaciju;
• gnječive aluminijske legure;
• antifrikcijske aluminijske legure.

Česte su primjese magnezij, željezo, mangan, cink i silicij. Njima se poboljšavaju:

• čvrstoća;
• plastičnost;
• zavarljivost;
• otpornost na koroziju;
• otpornost na napetosnu koroziju;
• otpornost na vibracije;
• otpornost na temperaturne promjene;
• usporavanje prirodnog starenja;
• ubrzavanje umjetnog starenja.

Aluminij je ključan sastojak mnogih spojeva i pojednostavnjuje izradu brojnih konstrukcija. Legure i spojevi koriste se u zrakoplovnoj, raketnoj, obrambenoj i građevinskoj industriji te za mnoge dijelove automobila i željezničkih vagona.