Specifična težina acetilena: masa 1 m³ i tablica vrijednosti

Plin acetilen otkrio je 1836. kemičar Edmund Davy. Poslije ga je francuski kemičar Marcellin Berthelot dobio na nekoliko načina i dao mu današnji naziv.

Jarki i vrući plamen acetilena nekada se upotrebljavao u svjetiljkama, karbidnim lampama i samostalnim izvorima svjetlosti. Poslije su glavna područja primjene postala zavarivanje, rezanje metala i kemijska sinteza.

Svojstva acetilena

Acetilen se u sovjetsko doba na gradilištima dobivao miješanjem kalcijeva karbida s vodom. Neugodan miris koji je pratio postupak bio je posljedica primjesa amonijaka i sumporovodika u tehničkom karbidu. Čisti acetilen sam po sebi:

• plin je slaboga eterskog mirisa,

• ima blag slatkast okus,

• lakši je od zraka,

• slabo je otrovan.

U tablici u nastavku prikazane su osnovne vrijednosti gustoće, molarne mase te mase litre acetilena pri normalnim uvjetima.

Osnovne vrijednosti gustoće, molarne mase te mase litre i 1 m³ acetilena pri normalnim uvjetima

Pri normalnim je uvjetima acetilen bezbojan plin. Pri snažnom hlađenju prelazi u tekuće i čvrsto stanje.

Posebno svojstvo koje uvelike određuje pravila uporabe acetilena povećana je opasnost od eksplozije u nizu uvjeta, uključujući zagrijavanje, povišeni tlak i dodir s pojedinim metalima.

Smjesa zraka, a osobito kisika, s acetilenom eksplozivna je u širokom rasponu koncentracija, okvirno od 2,5 % do 81 %. Temperatura samozapaljenja u referentnim se podacima obično navodi kao približno 305 °C. Spojevi acetilena s bakrom ili srebrom mogu eksplodirati od udara.

Pri povećanju tlaka slobodni acetilen postaje osobito opasan i može se eksplozivno razgraditi čak i zbog malog izvora paljenja. Zato se ne skladišti kao običan stlačeni plin.

Radi smanjenja opasnosti acetilen se skladišti i prevozi u posebnim bocama s poroznim punilom, u kojima je plin otopljen u acetonu ili drugom prikladnom otapalu.

Primjena

Acetilen je jedan od najvažnijih ugljikovodika koji lako stupaju u kemijske reakcije. Plin ima široku primjenu:

• kao gorivo za plinsko rezanje i zavarivanje metala,

• za proizvodnju otapala dodavanjem klora i kloriranih tvari; odvajanjem klorovodika dobiva se kvalitetno otapalo prikladno za kemijsko čišćenje tkanina,

• za proizvodnju polivinil-klorida, primjerice izolacije vodiča, umjetne kože i cijevi,

• za proizvodnju drugih polimera potrebnih za izradu plastike, različitih kaučukovih smjesa i sintetičkih vlakana,

• za proizvodnju eksploziva.