HR

Specifična težina prašine: tablica mase prema vrstama

Pri čišćenju doma svaki se put čudimo odakle dolazi toliko prašine. Dobro zatvoreni prozori i vrata ne sprječavaju taloženje na namještaju, podu i zavjesama. Usisavanje i mokro čišćenje daju privremen učinak, a već se sljedećeg dana isti sloj ponovno pojavi.

Od prašine osobito pate stanovnici stepskih područja sa stalnim snažnim vjetrovima i industrijskih gradova. Velika količina neprestano lebdi u zraku i ljudi je udišu. Taloži se u gustom sloju, a suzbija se redovitim čišćenjem.

Odakle dolazi prašina?

Prašina su sitne čestice mineralnog i organskog podrijetla koje mogu dugo lebdjeti ili se taložiti na površinama. U kućnim i industrijskim izračunima važni su ne samo masa nego i veličina čestica: fina je prašina opasnija za dišne putove od krupnih čestica.

Izvori se uvjetno dijele na prirodne i one povezane s ljudskim djelovanjem:

  • Prirodna prašina obuhvaća čestice tla, pepeo, čađu, mineralne soli, pustinjsku prašinu i organske ostatke: epitel, pelud i produkte razgradnje organske tvari.
  • Prašina nastala ljudskim djelovanjem može biti građevinska, ugljena, cementna, drvna, brašnasta, kemijska, metalurška i druga proizvodna prašina. Osobito može biti opasna ona koja sadržava toksične metale, kvarc, azbest ili kemijski aktivne tvari.

Sastav kućne prašine snažno se mijenja ovisno o području, ventilaciji, završnim materijalima, kućnim ljubimcima, vrsti grijanja te blizini cesta ili industrije. Može sadržavati mineralne čestice, tekstilna vlakna, pelud, čađu, čestice kože, grinje i njihove izlučevine.

Kolika je masa prašine?

Količina koja se u tjedan dana istaloži na površinama snažno ovisi o prostoriji, prozračivanju, vlažnosti, čišćenju i vanjskom okolišu. Čestice imaju različit oblik, gustoću i sastav, pa brzinu taloženja ne određuje samo specifična težina nego i veličina, kretanje zraka i vlažnost.

Specifična težina uobičajeno se mjeri u kilogramima po 1 kubnom metru. Za prašinu taj podatak sam po sebi malo govori, pa je praktično razmatrati masu ili gustoću u gramima po kubičnom centimetru. Za industrijsku prašinu mogu biti potrebne vrijednosti u t/m³.

Za sanitarnu ili industrijsku procjenu gustoća nije dovoljna. Važni su disperznost, kemijski sastav, koncentracija u zraku, trajanje izloženosti i zahtjevi zaštite na radu.

U tablici su navedene prosječne vrijednosti mase kućne prašine i nekih vrsta industrijske prašine.

Tablica mase prašine prema vrstama

Vrsta prašine Specifična težina (t/m³) Specifična težina (kg/m³) Specifična težina (g/cm³)
Kućna prašina 0,4 – 0,6 400 – 600 0,4 – 0,6
Ugljena prašina 0,6 – 2,05 600 – 2050 0,6 – 2,05
Drvna prašina 0,11 – 0,36 112 – 363 0,11 – 0,36
Prašina iz proizvodnje olova 4,5 – 6,5 4500 – 6500 4,5 – 6,5
Cementna prašina 1,1 – 1,2 1100 – 1200 1,1 – 1,2
Šećerna prašina 0,8 800 0,8

Štetnost prašine

Higijenska procjena štetnosti određuje se prema sastavu, veličini čestica i koncentraciji u zraku. Posebno su važne fine frakcije PM10 i PM2.5 koje mogu prodrijeti dublje u dišne putove, pa sama masa ne pokazuje razinu rizika.

Prašina može izazvati nadraživanje i alergijske reakcije. Tvrde mineralne i metalurške čestice mogu djelovati abrazivno, a kemijske primjese mogu biti toksične. Kućna prašina sadržava grinje, mikroorganizme i alergene, pa za procjenu rizika nisu važne samo gustoća i masa nego i podrijetlo.

Česta pitanja

Može li se točno navesti masa prašine?

Točna vrijednost ovisi o sastavu prašine, veličini čestica, vlažnosti i stupnju zbijenosti, pa je tablica prikladna samo za približne izračune.

Zašto je industrijska prašina teža od kućne?

Industrijska prašina može sadržavati mineralne, metalne i abrazivne čestice, pa joj je gustoća često veća nego kod obične kućne prašine.

Što je za štetnost prašine važnije: masa ili sastav?

Za procjenu štetnosti važniji su sastav, veličina čestica i koncentracija u zraku. Masa pomaže u izračunima, ali sama ne pokazuje toksičnost.